Izvozni pesimisti i uvozni optimisti

Slušajući vijesti, čitajući portale i pričajući s ljudima, lako je zaključiti kako se Hrvatska nalazi u ozbiljnim ekonomskim problemima. Tisuće građana ima blokirane račune, na jesen nas čeka rebalans proračuna, nema posla, a i sve češće se mogu vidjeti ljudi koji kopaju po kontejnerima.

Iako priznajem da je stanje zaista teško, čini mi se da sveprisutni hrvatski pesimizam uvelike otežava stvar. Bojim se da je mnogima lakše vidjeti polupraznu, nego polupunu čašu. Najsmješniji su mi oni koji se bune jer su političari otišli na godišnji odmor, iako su i oni sami uživali u svojim slobodnim danima. Pa svi imamo pravo na odmor.

Pesimisti

Znam nekoliko ljudi koji uopće ne mogu zamisliti svoju budućnost u Hrvatskoj i rade na tome da se isele. Smatram da svatko ima pravo potražiti svoju sreću gdje god mislio da se ona nalazi - baš kao što sam to i ja učinila, s tim da ja nisam bila financijski motivirana, nego me je vukla ljubav prema domovini mojih predaka. Ali mi smeta kad čujem da ovdje ništa ne valja i da bi bilo gdje bilo bolje nego u Hrvatskoj.

Posljednjih nekoliko godina preko 30 tisuća Hrvata potražilo je sreću u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Neki su se uspjeli dobro snaći u novoj sredini, ali ima i onih koji jedva krpaju kraj s krajem. Ne mogu se oteti dojmu da gledam isti film koji sam proživjela u Argentini krajem prošlog i početkom ovog stoljeća.

Samo da nisam tu

Tada, kad je Argentina upala u ozbiljne ekonomske probleme, jako puno ljudi je pohrlilo po svoje europske putovnice - većinom talijanske i španjolske. Od 2000. do 2005. godine oko 250 tisuća Argentinaca napustilo je rodnu grudu. Većina se odlučila za Španjolsku kao obećanu zemlju jer tamo za njih nije bilo jezične barijere.

Neki su otišli sa sveučilišnim diplomama i bilo im je lako zaposliti se, dok su mnogi uspjeli pronaći samo sezonske poslove kao berači mandarina ili vozači kamiona. Radili su poslove koje nisu htjeli raditi u svojoj domovini - bilo što samo da bi preživjeli, a uz to su nosili teret života daleko od obitelji. Mnogima je socijalni status bio niži od onog kojeg su prije imali u Argentini.

Otkad se kriza preselila u Europu 2008. mnogi su se počeli vraćati u Argentinu. Budući da tamo nema pomoći za povratnike, mnogi od njih gotovo u bijedi sanjaju povratak doma. Sad im je Argentina obećana zemlja. Nakon što su sve i svašta radili da bi preživjeli u Španjolskoj, nadam se da im sada neće biti teško zasukati rukave i raditi na argentinskim plantažama mandarina.

Optimisti

Dok tisuće Hrvata odlaze ili traže način da to učine, znam dosta potomaka Hrvata druge i treće generacije koji su odlučili okušati sreću u Hrvatskoj. Gledaju s optimizmom na ovu zemlju. Većina njih vidi prednost u iskustvu života vani i tu dolaze s raznim inovativnim poslovnim idejama. Primjerice, oni koji su kuhari u struci nude svojevrsnu dostavu specijaliteta iz zemalja iz kojih potječu. Za sada ih prodaju prijateljima i poznanicima dok ne slože poslovni projekt i jednoga dana ne otvore vlastiti restoran.

Neki kažu da je Hrvatskoj suđeno da bude emigrantska zemlja, ali ja se s time ne slažem. Mislim da će se to dogoditi jedino ukoliko ljudi ne počnu mijenjati svoj stav i razmišljati pozitivno. Ali ako se ni to ne promijeni, još uvijek imamo jako puno Hrvata iz dijaspore koji sanjaju o trajnom vraćanju domu i spremni su svoj san pretvoriti u novu realnost.

                    *-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-

Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.

Ocijeni članak