Mađioničarsko silovanje za 3 264 500 000 kuna

Kada stojim na brdu smeća na zagrebačkom odlagalištu Jakuševec-Prudinec (a tamo idem sa snimateljem bar jednom godišnje) mislim o tomu kako je gradonačelnik Batman obećao prije nekoliko godina kako će se spaliti na Jelačićevom trgu ako to odlagalište ne zatvori do kraja 2012. Zamišljam ga kako za vrijeme subotnje špice  izlazi pod Emirovim jajcem iz Batmobila u crnom kožnom odijelu i šišmiš kapici, polijeva se šmrkom benzinom iz „slučajno“ tamo parkirane cisterne i poseže za upaljačem uz riječi: „Primil sam se posla, kaj ne, al' neeeemreeeeeem protif marifetluka!!!“ Ali odjednom se iz svih ulica, koje izlaze na trg, do njega spontano sjure dječica, kojoj je kum, vičući: „Nemoj, kume, tko će nam platiti udžbenike, nemoj, kumašine, tko će se boriti s mafijom u Holdingu… nemoj, ako Boga i Tileta znaš!!!“ I sve uz romsku glazbu i suze glasača s Kozari Boka, svi padnu svima na pljugu i jednoglasno proglase Mikija doživotnim gradonačelnikom Hrvatske i Dervente uz trganje „slučajno“ ispečenog vola na ražnju pored Manduševca. I slože se svi kako 800 godina staro naselje Resnik izbacuju iz područja grada jer nisu shvatili kad im je prije lokalnih izvora Mikić rekao kako neće biti spalionice da je zapravo mislio da će sve biti po demokratskoj prceduri, hvala lijepa, doviđenja! 


Smeće je bar dosad u političkim kampanjama i nikad provjeravanim obećanjima i programima skrivano od društva poput smrti u umirovljeničkim domovima i bolnicama. Doduše jakuševečko brdo sada je odviše uočljivo. Pa su se nečeg dosjetili mađioničari koji su neki dan predstavljali Studije utjecaja na okoliš Prijedloga Plana gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu i Prijedloga Plana gospodarenja otpadom  u Gradu Zagrebu do 2015. godine ili jednostavnije rečeno koji su uvjeravali javnost kako je spalionica zdrava i neophodna. Sjetili su se kako bi bilo lijepo ispričati ovu pričicu: u spalionicu gurnemo 400 tisuća tona otpada, nakon toga dobijemo električnu i toplinsku energiju (iako je to jedan od najneučinkovitijih oblika proizvodnje energije), 100 tisuća tona pepela i šljake koje ne vozimo nigdje jer ga Zagrebačka županija ne želi već taj opasni otpad većim dijelom ostavimo u Resniku. Jedan od Copperfielda, Branimir Vlah iz  nove gradske tvrtke, Zagrebačkog centra za gospodarenje otpadom pritom čarobira kako će se „opasni ostaci izvoziti (10 tisuća tona godišnje po minimalno 100 eura po toni M.I.) ali će se jednog dana deponirati na odlagalištu opasnog otpada kad ga Hrvatska izgradi“. Naravno nitko u Ministarstvu ne zna kada će to biti.  Premda se zna da spalionice emitiraju teške metale, kancerogene furane i dioksine, štetni ugljikov monoksid, klorovodičnu kiselinu… mađioničari misle kako će sve biti ispod zakonskih granica pa će okolne stanovnike a preko tamo uzgojene hrane i druge trovati legalno i dugotrajno s 2 milijuna tona ispušnih plinova na godinu.


„Ako taj opasni otpad nakon spaljivanja za vas nije otpad i ako želite silovati kemiju, fiziku i matematiku, samo izvolite ali vi jednostavno ne govorite istinu“, zavapio je doktor znanosti s Farmaceutskog fakulteta Stanko Uršić na Javnoj raspravi a pridružio mu se dr.sc. sa Strojarskog fakulteta Slaven Dobrović pitanjem mađioničarima: „Dobro što ćete vi spaljivati kad je ono energetski najvrednije poput papira i plastike upravo ono najvrednije za recikliranje, i sami kažete da ćete uložiti u recikliranje i podići udio razdvajanja otpada na 50 posto do 2018.“. No Houdini Vlah odvraća: „Ne možete sve reciklirati, mi bi bili najsretniji da spalionicu zatvorimo zbog previše recikliranja!“ Iako postoje gradovi i općine poput San Francisca u Kaliforniji ili Capannoria u Toscani koji su došli do 80 posto razdvojenog otpada. Iako postoje studije koje pokazuju kako se 73,3% otpada koji se spaljuje u švedskim spalionicama može reciklirati ili kompostirati, 65% u SAD-u, 57,9% na Tajvanu  te kako spalionice oduzimaju otpad a time i radna mjesta radno intenzivnoj industriji recikliranja pa čak i europski povjerenik Janez Potočnik priznaje kako je put prema nula otpada ambiciozan cilj ali mu je ispravno težiti http://old.zerowasteeurope.eu/2013/03/potocnik-zero-waste-is-the-right-aspiration/.


Ozbiljnost zagrebačkog paralelnog financiranja u sustav spaljivanja i recikliranja vrijedan 3.264.500.000 kuna opovrgavaju europski i američki loši primjeri koji su pali na jednostavnoj ekonomiji. Ako netko investira u spalionicu (a to će zbog besparice sigurno u Zagrebu biti privatna investicija) onda želi da mu se to isplati. Što znači da će zahtijevati od Zagreba povećanje cijene zbrinjavanja za bar tri puta i ugovor koji počiva na obvezi grada „put-or-pay“ ili „osigurajte nam smeće ili nam platite ako spalionica ne radi punim kapacitetom“. I koliko god mađioničari mahali popisom od 14 europskih naručenih spalionica prešućuju projekte koji su odbačeni kao financijski rizični poput onog u britanskom Norfolku ili u baskijskom gradu Guipuzcoa. Prešućuju kako je nekoliko američkih spalionica stalno poslovalo s gubitkom (poput one u bankrotiranom Detroitu). Prešućuju kako je zatvorena spalionica Pietrasanta, Luca jer je emitirala 17 puta više dioksina od dopuštenog, prešućuju 360 puta veća prekoračenja emisija nikla od dopuštenog u talijanskoj spalionici Fenice di Melfi  te zatvaranje spalionice Reggio Emilia  zbog stalnih prekoračenja emisija štetnih tvari, izostanka kontrole i obavještavanja javnosti. Naravno to je moguće samo u mafijaškoj Italiji a ne u nekoj balkanskoj državi u kojoj vlada apsolutna pravna sigurnost i svi imaju ostvareno pravo na čist okoliš… 


Pa dobro zašto se onda ide u tako ekonomski i ekološki rizičan projekt? Prije svega zato jer postojeća gradska uprava više od deset godina ne uspijeva ništa ozbiljnije napraviti oko održivog zbrinjavanja otpada pa ih sada stišću rokovi Ministarstva/EU. Na javnoj tribini je iznijeto mišljenje udruge Infrastruktura, koja navodno za to ima dokaze, kako se spalionica pokreće zato jer se želi prikriti kako tvrtka Zagrebačke otpadne vode (vlasnici su WTE Wassertechnik iz Essena, RWE Aqua iz Mühlheima te s 5% Vodoprivreda Zagreb) isporučuju fakture za nekoliko desetaka tisuća tona mulja više od onoga što doista pročiste u pročistaču otpadnih voda. I to tako da će se opet bez nadzora količina spaljivati mulj iz Gotham City-a koji ima lošu ogrjevnu vrijednost. No neće biti loša provizija na 3.264.500.000 kuna vrijedan posao ako to bude zadnja cifra ili treba odmah iskreno reći da će se aneksima ugovora sve podebljati bar 20 posto.

Ocijeni članak