Pametna žena za pametne zgrade

Nedavno je na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje otvoren Laboratorij za energetsku učinkovitost kojemu je doniran Intergraph Corporation softwear vrijedan 800 tisuća eura. Nisam stigao na otvaranje pa sam nakon nekoliko dana prošetao do Fakulteta i popio piće s pokretačicom Laboratorija, pametnom i naočitom doktoricom znanosti Teom Žakulom. 

M. : Dobro, tko je zapravo Tea Žakula?

T. : Tea Žakula je trenutno poslijedoktorant na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, vratila sam se u Hrvatsku prije godinu dana. Prije toga sam bila na magisteriju i doktoratu u Americi na Massachusetts Institute of Technology (MIT) u trajanju od pet godina.

M.: Je li mnogo ljudi pitalo: Zašto ste se vratili?

T.: Apsolutno svi su pitali zašto sam se vratila. U Americi dvije su me osobe podržale, moj mentor koji je shvatio moju potrebu da napraviš nešto, da pokušaš stvari pomaknuti. Inače MIT je takva institucija koja ima takvu filozofiju – to je zaista mjesto gdje ljudi misle da mogu promijeniti svijet, svi misle da mogu tomu nešto pridonijeti. Upravo zbog toga sam procijenila da je to potrebnije ovdje. Naravno postojali su i privatni razlozi za povratak – obitelj i prijatelji. U Americi je bilo i onih koji smatraju kako je moj povratak rasipanje mojeg talenta. Život u Hrvatskoj je, ako postoji neki normalan posao, ljepši nego u Americi, tako da postoji kombinacija faktora koji su me naveli da se vratim.


Zapostavljeno šparanje

M.: Vi se bavite energetskom učinkovitošću, energetskim uštedama u zgradama. U svojem ste govoru na otvaranju Laboratorija za energetsku učinkovitost rekli kako su energetske uštede zapostavljene na račun obnovljivih izvora energije. Zašto tako mislite?

T.: Puno se ulagalo u edukaciju o obnovljivim izvorima energije pa su takvu energiju sve više počeli tražiti a tomu su se okrenuli i investitori. S druge strane Europska unija je, prema mojem mišljenju, počela prejako poticati obnovljive izvore energije poput poticaja za ugradnju fotonaponskih panela i kogeneraciju. Neki su od tih poticaja opravdani a neki ne. S druge strane energetska učinkovitost nikad nije bila seksi možda zato jer su solarne elektrane zanimljivije i vidljivije od toga da nekome uštedite 50% na kotlu za proizvodnju toplinske energije jer se to vidi samo na računu.

Postoji niz razloga zašto je energetska učinkovitost bila zapostavljena. S druge strane manje je poznato da, ako jedan neboder sav prekrijemo fotonaponskim pločama za proizvodnju električne iz solarne energije, onda dobijemo nažalost svega 20% energije potrebne za taj objekt te da treba dodatna jedna šestina kapitala potrebnog za tu zgradu. Isto tako ljudi zaboravljaju kako je i za proizvodnju te opreme za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora potrebna neka energija. Iako način dobivanja te energije čist a ona besplatna to su nažalost još uvijek uređaji s učinkovitošću 15-20%.
S druge strane mi energetskim uštedama može doći do 20 do 50 posto manje potrošnje energije.

M.: To će biti i tema predavanja vašeg kolega s MIT Davida Bluma u utorak 8. srpnja 2014. u 13:00 sati u Klubu nastavnika Fakulteta strojarstva i brodogradnje….

T.: Tako je, sada kada krećemo u smjeru zgrada koji su vrlo niskoenergetske, koje troše malo energije, onda vam postaje jasno da ne možete samo staviti solarnu elektranu na zgradu već da znatno morate smanjiti potrošnju energije u zgradi i onda koristiti obnovljive izvore energije kao dodatni ili osnovni izvor proizvodnje energije.

M.: No i u području energetske učinkovitosti naišao sam na dosta marketinga koji ne odgovara na slično pitanje: Koliko se energije potroši proizvodnju neke nove izolacije ili prozora koje ugrađujemo kako bismo uštedjeli energiju i hoćemo li u nekom prihvatljivom roku tim uštedama nadoknaditi energiju/štetne emisije ugljičnog dioksida koje smo potrošili za proizvodnju tih materijala?

T.: Tu postoji jedan osnovni problem da većina ljudi koji se bave energetskom učinkovitošću ne znaju koje sve alate imaju na raspolaganju da postignu te uštede. Promjena izolacije i prozora nisu jedini alat koji imamo. Naravno je da je to prvo što ćemo učiniti na obiteljskoj kući ali to je preskupo za zgrade poput nebodera Fakulteta strojarstva i brodogradnje jer stoji milijune i neće se vratiti u sljedećih pet-šest godina. Postoji puno drugih mjera poput uravnoteženja sustava grijanja i klimatizacije, učinkovitije upravljanje tim sustavima, izolacija dijelova sustava dostave energije (cijevi)… elementi o kojima ljudi ne znaju mnogo a mogli bi uštedjeti velike količine energije bez nekih velikih investicijskih troškova.


Znanost o prethlađenim zgradama bez putovnice

M.: Koja je onda u tome uloga Laboratorija za energetsku učinkovitost? Ovaj koji ste otvorili ne izgleda kao klasični laboratoriji već kao jedna učionica s nekoliko računala…

T.: Na računalima mi radimo matematičke modele koji nam pomažu da kasnije na zgradi odredimo što ćemo i kako mjeriti. Mi smo osnovali laboratorij jer smo htjeli imati centar za prikupljanje informacija i za istraživanje. Sada se uglavnom ljudi u Hrvatskoj bave certificiranjem no u sljedećih nekoliko godina doći će neke druge stvari na red a za koje nismo spremni. 2020. sve će nove zgrade te sanacije starih morati postići standard veoma niske energetske potrošnje.

Fakultet strojarstva se mora profilirati kao institucija koja pomaže struci u tome i koja surađuje sa znanstvenicima iz ostalih svjetskih centara kako bismo prikupili znanja o energetskoj učinkovitosti. Za mene znanost nema granice što mi je drugačijim riječima rekao u jednom razgovoru i akademik Silobrčić: Znanost je nešto što ne smije imati državljanstvo. Mi se ne želimo koncentrirati na energetsku učinkovitost u Hrvatskoj već u Evropi i svijetu. Mi možemo napraviti mnogo kvalitetnih istraživanja s opremom koju imamo i nema nikakve prepreke da budemo centar za edukaciju naših kadrova i šire…

M.: Na koji način vi svojim izračunima pridonosite da se u nekoj zgradi ostvare energetske uštede?

T.: Jedan od projekata je mjerenje potrošnje u novoj HEP-ovoj zgradi u Zagrebu a imamo i projekt promatranja potrošnje jedne od najučinkovitijih kanadskih zgrada tamošnje energetske kompanije Manitoba Hydro. Pitanje je kako učiniti zgrade pametnijima nego što su one danas. Danas imamo pametne aute, telefone i kućanske uređaje kod kojih se promatra potrošnja, putem interneta ih se uključuje kad je razdoblje jeftinije struje… zgrade su u usporedbi s time jako glupe i postoji jako puno prostora da se to poboljša. Ono što mi želimo postići je optimiziranje rada sustava grijanja i klimatizacije.

Na primjer tijekom cijelog dana nemamo istu potrebnu za klimatizacijom sve dok se zgrade ne ispune ljudima a vani poraste temperatura onda sustav mora raditi veoma neefikasno a HEP ima problema jer raste potreba za energijom u vrhu dnevne energetske potrošnje. To su opterećenja koja on ne želi (skuplja je energija u vremenima najviše dnevne potrošnje M.I.). Mi gledamo kako da izravnamo potrošnju rashladne energije tako da u ponoć gledamo što će se događati sutra – hoće li biti vruće, hoće li biti Sunca, koliko će ljudi biti u zgradi, je li možda vikend… i na temelju toga odlučujemo koji je optimalni način na koji ćemo voditi proces hlađenja odnosno potrošnje energije. Optimalan znači da imamo najmanju potrošnju energije ili najnižu cijenu energije, kako da smanjimo račune za električnu energiju. To su vrlo kompleksne stvari da vidite kako se zgrada ponaša, kako se ponaša sustav hlađenja, kako ćemo to optimizirati. Vi svaki sat vrtite neke jednadžbe gdje odlučujete kako uspostaviti sustav hlađenja.

M.: Koliko ima ulaznih podataka za te odluke?

T.: Ja promatram koliko ima ljudi, koliko ima računala koja također jako griju kao i rasvjeta, vanjska temperatura i sunčeva energija. Ulazimo s time u proračun i proračunavamo u kojem trenutku trebamo početi hladiti zgradu. Po rezultatima koje sad dobivamo vidi se da trebamo početi s hlađenjem preko noći kad ljudi nisu u zgradi jer na taj način predhladimo zgradu, kad su vanjske temperature niže sustav funkcionira puno efikasnije i tijekom dana se ta energija polako otpušta u prostor zgrade. Mi dakle vrtimo na računalima neke modele koji nam kažu što da mjerimo na zgradi jer su eksperimentalna mjerenja na zgradi jako skupa i osjetljiva. Taj sustav predhlađenja može uštedjeti do 30 posto energije bez nekih dodatnih spremnika energije što nije malo u velikim sustavima.


Glave skupa!

M.: Koja je budućnost energetskih ušteda i kako se u Hrvatskoj moramo za to spremiti?

T.: Europa je zaista ambiciozno i agresivno krenula s ciljevima smanjenja potrošnje energije za 20% do 2020. no pitanje je ima li stručnjake da to provedu. To nije samo problem Hrvatske i Evrope već i u Americi jer jako niska svijest o potrebi energetskih ušteda čak i među inženjerima i arhitektima. Ono što ih odbija je predrasuda da su takve zgrade puno skuplje što je istina samo ako nemate ljude koji znaju i koji surađuju. Ako imate sustav kao dosad da arhitekt ispojektira pa to pošalje građevincu koji izračuna statiku pa inženjer strojarstva isprojektira sustav grijanje i hlađenje onda takva zgrada mora biti skuplja.

M.: I onda se još dogodi da tim složenim sustavima grijanja i hlađenja kod nas upravljaju domari ili zaštitari...

T.: Tako je, ako imate timove koji zajedno za stolom raspravljaju o zgradi iz perspektive svih struka onda se postižu puno bolja rješenja s ništa puno više novaca. Na primjer imate zemljište na kojem možete staviti zgradu kako god želite, na kojoj može te staviti prozore kako god želite, niste ograničeni urbanističkim planom. Inženjeri mogu izračunati koja je najbolja orijentacija zgrade i gdje su na njoj najbolja mjesta za prozore. To nije nešto kompleksno ali za to morate imati arhitekta i inženjera strojarstva koji sjede zajedno koji pričaju istim jezikom i koji idu prema istom cilju. Obojica moraju misliti kako nije njihova struka važnija nego da idu prema nečemu što je daleko kvalitetnije nego što smo imali do sada. To kod nas ne postoji. Tek sam se vratila ali pokušat ću izaći prema arhitekturi i prema građevini i malo povezati te struke jer mi sada nažalost ne pričamo istim jezikom a moramo već sada. To je veliki problem ljudi za investitore, studente i cijeli bazen ljudi koji se time bave.

M.: Uglavnom želite izgarati za tu ideju...

T.: Volim ono čime se bavim i imam tu sreću je to relativno popularno, ne treba puno energije da biste nekoga uvjerili da je to kvalitetno. Ono što nama nedostaje su ljudi koji to mogu pratiti. Ideju više nije teško prezentirati ali je teško dobiti grupu ljudi koji to mogu obaviti na razini na kojoj bi to trebalo obaviti. No to nije problem samo Hrvatske već i Amerike. Kao što sam rekla na otvaranju Laboratorija, uz to što stručnjaci nisu spremni za gradnju pametnih kuća tu je i problem greenwashinga. Kompanije ili pojedinci troše više vremena za deklariranje zelenog poslovanja kroz oglašavanje nego što uistinu primjenjuju one poslovne prakse koje smanjuju njihovu potrošnju energije i  okolišni utjecaj na minimum.

Ocijeni članak