Nogomet za početnike

Svjetski nogometni kup nije na listi prioriteta prosječnog Amerikanca. 'Soccer', kako ga mi zovemo, u SAD-u ne uživa isti status kao u ostalim dijelovima svijeta. U vrijeme 'kupova', moja ravnodušnost prema nogometu udaljuje me za još jedan korak u odnosu prema... svima drugima u Hrvatskoj.

U ostatku svijeta, nogomet igraju najsiromašniji među siromašnima. S obzirom da je sve što trebate za igru lopta, točka A i točka B, to ima smisla.  Nije potrebna nikakva pomodna oprema. Pa ipak, u SAD-u nogomet uglavnom igraju dobrostojeći bijelci iz predgrađa. Potoji čak i nacionalna karikatura 'majke malih nogometaša' – soccer mom, koja u povećem terencu razvozi svoju djecu na trening i utakmice.

Za klince i srednjoškolke

S druge strane Atlantika, nogomet je sport za malu djecu i djevojke. Iz američke perspektive, pomisao na nogometne huligane i opake navijačke klubove ima zabavni karakter. Naši najveći navijači su roditelji koji subotom ujutro navijaju za svoje sedmogodišnjake na rubu travnjaka nekog igrališta: u rukama drže 'kavu za van', ogrnuti dekicom za obranu od listopadske zimice, pokraj njih je plastična preklopna stolica. Ili pomislite na nogometnu momčad sastavljenu od srednjoškolki iz predgrađa. Zastrašujuće. Bad Blue Boys? U SAD-u, prije bi se zvali Bad Blue Babies ili Bad Blue Babes.

Home run

Amerikanci misle da je nogomet prejednostavan da bi se mogao smatrati pravim sportom. Mi volimo zakomplicirati naše slobodne aktivnosti. Pogledajte samo bejzbol. Nogometna pravila su lagana: udari loptu nogom i zabij gol. Pobjeđuje onaj tko zabije više golova. Pogledajte sad bejzbol: bacač baca loptu, udarač zamahuje i A) udara loptu; B) propušta je udariti - to se zove strike i dopuštena su tri takva; C) ne zamahuje, procjenjujući da će lopta završiti izvan zone udarca, a u tom slučaju imamo ball. Možete imati četiri takva. Što? A nisam ni spomenuo bodovanje, outs ili innings.

I... Touchdown

Simbol nacionalne dokolice je američki nogomet, igra koja se gotovo nikad ne igra nogama i s nečim što se teško može nazvati loptom. Ta igra je komplicirana: postoji nešto što se zove downs, linija sudara i veliki mišićavi momci koji se svjesno zabijaju jedni u druge. Da ne spominjem da se bodovi, iz nekog razloga, broje u intervalima od po šest. Uz izuzetak ekstra boda, koji vrijedi samo jedan. Huh? Točno tako.

Elegantna igra


Iako mnogi moji sunarodnjaci smatraju da je nogomet prejednostavan, jedna stvar koju sam naučio cijeniti živeći godinama u Hrvatskoj, jest elegancija igre. Stalni protok lopte između dva tima, lopta koja se udara naprijed i nazad, s tim da nazad rezultira tihom, rastućom napetošću. Nešto poput zaljubljenog para u iščekivanju prvog poljupca. Lopta pleše opasno blizu gola, oklijeva, ide unatrag, vraća se naprijed, sve dok konačno ne odjekne: GOOOOOOOOOL! U tom trenutku preplavljuje vas slatko olakšanje i osjećaj potpunog trijumfa.

Ajde Hrvatska!

Pošto je nogomet gotovo pa besmislen u SAD-u, nemam nikakve moralne dileme niti podijeljen osjećaj dužnosti - ove godine u Brazilu navijam za Hrvatsku.   

Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju ovog bloga.

Ocijeni članak