Dribling svraba na međici

Čini mi se da je to bila kolegica Ana Lacković Varga s izvrsnog schlageritza Radio Sljemena koja se zapitala piše li itko danas više dopisnice. To su oni nekad žuti, danas bijeli kartončići na kojima su Dragani pisali Dragicama: MACO, VOLIM TE, DOLAZIM USKORO, ŽELIM TE! KADE NEMAM TVOJE SLIKE, MILUJEM SE OTPRILIKE!

E pa pišu, pišu se dopisnice. Evo neki dan stigla mi je nepotpisana dopisnica iz Rijeke na kojoj je pisalo:

ETO NAMA JEDNOG IZMEĐU MNOGIH IZVORA BOLEŠTINA. JEDAN OD NAJVEĆIH IZVORA JE POLITIKA U LIJEPOJ NAŠOJ KOJA DJELUJE NA MOZAK. A MOZAK UNIŠTAVA TIJELO. VI STE JEDNI OD MNOGIH KOJIMA SAM SE OBRATIO I ČORAK. OVO PITANJE RAČUNA JE BOMBA, ALI NAŠE I NAŠE DJECE ZDRAVLJE JE NA PRVOM MJESTU.

NADAM SE DA EKO ZONA IMA PAMETNU OSOBU DA UVIDI ŠTETNOST OVIH RAČUNA.
A na drugoj strani dopisnice izrezak iz nekih novina:


ZANIMLJIVOSTI

PAPIRI ZA RAČUNE PUNI BISFENOLA A

Bisfenol A, toksična kemikalija koja uzrokuje poremećaje endokrinog sustava, već je poprilično poznata pa većina ljudi zna da treba izbjegavati plastične boce. No, jeste li znali da i računi (ispisani na tzv. termalnom papiru) s blagajni i bankomata sadrže veliku količinu BPA. Za razliku od bisfenola A iz plastičnih predmeta, BPA s računa nije kemijski vezan, što znači da će vam se "prilijepiti" za kožu i tako se apsorbirati u organizam. Računi sadrže znatno veće količine BPA od plastike - dok plastična vrećica sadrži nekoliko nanograma BPA, račun može biti prekriven količinom od čak 100 miligrama te opasne kemikalije. Iako se kontakt s računima (nažalost) ne može izbjeći, da biste rizik sveli na minimum, što prije i što temeljitije operite ruke nakon diranja računa



I ova pohvala ispod članka:

EKO ZONA EMISIJA JE ZA SVAKU POHVALU. ELEKTRANA PLOMIN JE MALI ZAGAĐIVAČ NASPRAM OVIH RAČUNA. VAŠE ILI MOJE DIJETE TAJ RAČUN MOŽE STAVITI U USTA. NOVČANICE SU PUNE TE KEMIKALIJE. TONE RAČUNA SU NA SMETLIŠTU KIŠA IH ISPIRE MOGUĆE DA PIJEMO VODU SA BISFENOLOM.

Cijela priča s tim bisfenolom A: a) može biti dobra podloga za neku teoriju urote: poreznici vrebaju na to uzimamo li račune ne zbog punjenja proračuna već zato jer žele da se trujemo, žele sve gluplje potrošače/glasače poremećenog nagona (postoje istraživanja koja povezuju tu kemikaliju sa smanjenjem kvocijenta inteligencije), pa će, ako već nije, jednom to postati temom onih koji zarađuju pobuđujući u ljudima strahove kojih nisu bili svjesni, samo pitanje je hoće li oni biti dovoljno inteligentni da shvate da se toga treba bojati, b) potakla me je na razmišljanje o lepezi otrova oko nas. Jedno je nedavno australsko istraživanje na odraslima potvrdilo drugo koje su radili prije na djeci: konzumacija ekološki uzgojene hrane smanjuje za 90 posto količinu pesticida u tijelu.

Naravno od službenih toksikologa čut ćete kako su to sve male količine (a od ciničnih trgovaca da želite jeftinu industrijski proizvedenu hranu) ali postoje i oni koji upozoravaju poput dr.sc. Valerija Vrčeka sa zagrebačkog Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. On smatra kako o zajedničkom učinku smeća poput bisfenola A, pesticida, benzena (u prometu)… ne znamo ništa a postoje naznake da otrovi i u malim količinama mogu imati razorne utjecaje na zdravlje a njihovo zajedničko djelovanje nije njihov puki zbroj već može značiti nekoliko puta jači pojedinačni učinak. Ili A+B≠A+B već A+B=An + Bn.

I onda što činiti? Proizvođačima ekološki uzgojene hrane teško se u Hrvatskoj vjeruje (nepovjerenje svih prema svima) pa su u nedjelju ekološki proizvođači Ivka i Mario Sever na svojem imanju ugostili 500-tinjak potrošača i spremili im ručak od svojih proizvoda. Mnogi od njih okrenuli su se skupljim ali zdravijim proizvodima kad su dobili djecu kojoj su poželjeli pripremiti zdraviju hranu (a neplodnost ili teško dobivanje djece također je povezano s nekim od otrova oko nas). Nedavno je studija Zaklade Heinrich Böll dokazala da takvi ekološki proizvođači mogu povećati naš bruto nacionalni dohodak, povećati broj zaposlenih i osigurati zdravu i pristupačnu hranu jer se očekuje rast cijene konvencionalno uzgojene hrane.

To shvaćaju oni osviješteni potrošači koji se neće oglušiti na Greenpeace-ovo istraživanje koje je otkrilo da sportska oprema koju proizvode Adidas, Nike i Puma sadrži opasne kemijske tvari. 33 predmeta, uključujući kopačke, golmanske rukavice i službenu nogometnu loptu Brazuca, testirani su na niz kemijskih spojeva. Analiza je pokazala da Adidasove kopačke Predator sadrže vrlo visoku razinu toksičnog PFC-a i to do 14 puta više od ograničenja koje je postavio sam proizvođač. Adidas je pozvao Greenpeace na novo testiranje što je čest slučaj reakcije proizvođača. Kad je slične stvari drugim proizvođačima dokazao njemački časopis Ökotest njihove su rezultate pokušavali osporiti u laboratorijima koji nisu imali toliko precizne mjerne instrumente za pronalazak tragova štetnih kemikalija.

I ako netko misli da je to bezazlena djetinjarija neka pomisli na naše Vatrene. Ja vatreno mislim na njih od kad su me s jednog portala pitali gdje ću gledati utakmicu, hoću li do zore pjevati: OOOOOOOOOOO-OOOOOOOOOO-OOOOOOOOOOOO, VOLIM TE, HRVATSKOOOOOOOOO-OOOOOOO-OOOOOOOOOO!!!!!!!!!!!!!!!!! I tako 106 puta u nekom kafiću pijan ispod stola...

Neka pomisli svatko kako se globalne korporacije za proizvodnju sportske opreme okrutno miješaju svojim alergenim otrovima u koncentraciju gurača lopte koja je okrugla. One će natjerati da se zbog štetnih kemikalija počešu naši dečki po međici prije ulaska u igru kad se znaju prekrižiti, pljunuti i promijeniti brzinu svojeg mikića (ne nužno tim poretkom) ili još gore prije pucanja penaltika ili dok se drže za srce junačko da ne iskoči dok udara 120% za vrijeme himne. Bilo bi to puno podmuklije od ozljede zadnje lože ili rupture trbušnog zida ili guznog mišića ili drugog izmišljenog žutog kartona suca-pedera… Je li to sve smišljeno kako bi se umanjio nemjerljiv doprinos naših momaka promociji naše zemlje i hoće li stvar spasiti premijer iz počasne lože svojim promuklim navijačkim glasom?

Sve su to sudbonosna pitanja kladioničarske neozbiljnosti koja se strelovito odbijaju unutar glava koje se lome s teškim, drhtavim, znojnim rukama nad dvojbom ima li njihova dojava pravo oko količine vlage u Manausu i treba li staviti X na listić za okladu natopljen bisfenolom A.

Ocijeni članak