Nije svaka čokolada ista

Put me ovog vikenda odveo u Bale, prelijepo istarsko mjestašce blizu Rovinja. Doduše, nije mi to prvi put – prije nekoliko godina tamo sam kampirala i navečer uživala u izlascima na jazz koncerte, što nije baš uobičajeno za mala mjesta. Ali ovaj put sam htjela nešto više…

Bale nisu na kraju svijeta - 250 km od Zagreba, oko tri sata umjerene vožnje. Gradić na brdu izgrađen je oko srednjovjekovnog kaštela plemićkih obitelji Sardo i Bembo iz 15. Stoljeća. Uske ulice i kamene kuće. Izdaleka djeluje baš starinski i nekako uspavano, kao pozivnica koja se teško odbija. Zastajem na trenutak zbog panoramskog pogleda. Vjerujte, isplati se. Mislim, u životu ponekad treba zastati. 

Alternativna trgovina

Ovaj put se ne želim samo pridružiti hordi turista, već dolazim radi ljudi koji tu žive. Povod je Svjetski dan pravedne trgovine koji organizira udruga “Fair Trade” iz Bala. Da, jedino hrvatsko predstavništvo te svjetske organizacije nalazi se u tom malom istarskom gradiću. I to nešto govori, zar ne?

Za one koji ne znaju, Svjetska organizacija “Fair Trade”, osnovana je temelju pokreta nastalog ’60-ih godina prošlog stoljeća. Cilj joj je umrežiti proizvođače i distributere proizvoda širom svijeta, kako bi trgovina bila humanija, a radnicima koji sudjeluju u tom lancu jamčila sigurnu i poštenu plaću. Zvuči dobro, ali koliko je ideja zaista provediva danas, to je druga priča.

Pokret ipak daje rezultate

Ideja se temelji na izravnoj nabavi, koja isključuje posrednike i kojekakve špekulante, a to je moguće jedino ako krajnji potrošači prepoznaju prave “fair trade” proizvode. Potrebno je, dakle, osvijestiti potrošače. Nije svaka čokolada ista. Recimo, da bi nastala jedna čokolada koju s guštom jedemo svaki dan, djecu u Africi mjesecima izrabljuju na plantažama kakaovca. No ima i čokolada proizvedenih na pošteniji način. Treba samo dobro čitati etikete.

Imam i primjer iz Južne Amerike: u Peruu su brojni mali proizvođači uspjeli poboljšati uvjete života upravo zahvaljujući ovakvom konceptu. Nacionalna koordinacija pravedne trgovine okuplja više od 100 proizvođačkih organizacija, te od nje ima korist 60 tisuća seoskih obitelji.

Hrvatska podružnica udruge “Fair Trade”, na čelu s Irenom Vukmanov Šimokov, nastoji educirati i potaknuti ljude na stvaranje humanijeg i pravednijeg društva. Primjerice, za početak je dobro znati da neki najtraženiji proizvodi dolaze iz zemalja Trećeg svijeta: kava, šecer, banane, riža, pamuk… Priča je uglavnom ista kao ona o afričkom kakaovcu.

Pravedna trgovina u Hrvatskoj?

Hrvatska je tek na pragu pokreta, djelomično i zbog ekonomske krize kad se, razumljivo, najviše traže najjeftiniji proizvodi. Ali, nedovoljno je i opće poznavanje pojma pravedne trgovine. No ulaskom u EU rastu mogućnosti da tvrtke, trgovci ili proizvođači uvoze sirovine za proizvode koje nose certifikat “Fair Trade” barem od europskih dobavljača.

U Hrvatskoj, kaže Irena, ima tek tridesetak proizvoda s tim certifikatom. Uglavnom su to hrana i rukotvorine. Za usporedbu, u Velikoj Britaniji takvih proizvoda ima oko 6 tisuća, a 9 od 10 građana zna točno što je Fair Trade certifikat. No, možda nije ni čudno da nam ovakva inicijativa dolazi baš iz malih Bala, treće najrazvijenije općine u Hrvatskoj.

*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-


Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.

Ocijeni članak