Vrijednost razmjene

Kao Amerikanac u Hrvatskoj, mogli biste imati osjećaj da većina domaćih ljudi unaprijed zna dosta o vama - to je osobito točno ako pišete blog za HRT. No gotovo svatko u Hrvatskoj sasvim sigurno zna ponešto o Americi -televiziji, holivudskim filmovima, knjigama, McDonaldsu ili hrvatsko-američkim rođacima primjerice u Ohiju. Mnogi u Hrvatskoj imaju jasan dojam o SAD-u.  Istodobno, mi Amerikanci smo vjerojatno čuli za Hrvatsku.

Zbog svega gore rečenog, važni su programi razmjene. Ja cijeli svoj život u Hrvatskoj dugujem programima koje je sponzorirala američka vlada. I suprugu sam upoznao dok je bila stipendistica u SAD-u. A nakon gotovo tri godine došao sam u Hrvatsku kao Fulbrightov stipendist. Ustanovio sam tako da je iskustvo najbolji lijek protiv apstraktnih, često štetnih pretpostavki.


Ne možeš znati dok ne svratiš 



Prije dolaska u Hrvatsku, moja prva pomisao na njezin spomen bila je rat, zatim komunizam i nasilje. Te hashtagove bio bih stavio na bilo koji tvit o Hrvatskoj. To je otprilike kao da gledate 3D film u IMAX-u, samo što je film crno-bijeli, a vi ga gledate s jednim okom zatvorenim. Ni blizu potpunom dojmu. Nakon nekog vremena provedenog u Hrvatskoj i saživljavanja s tom prekrasnom (i zamamnom) zemljom, ne mogu ni približno uskladiti ono što sam mislio prije i ono što sad znam.


Mislim da isto vrijedi i kad je u pitanju SAD. Znam da je svijet zasićen Amerikom i da izloženost svemu američkome u medijima može navesti na pomisao da simulirani SAD nije točan prikaz stvarnog stanja. Zabavno mi je kad me ljudi upoznaju i kažu da ne izgledam kao Amerikanac. Volio bih znati kako bi 'Amerikanac', po njima, trebao izgledati.


Izgleda zaista smiješno



Zabavno je promotriti vlastitu domovinu očima putnika namjernika. Njegova je slika lokalnih prilika često smiješno iskrivljena, poput odraza u zrcalu lunaparka, osobito kad je riječ o blogeru. 

Nedavno su hrvatski studenti novinarstva putovali u SAD kroz program razmjene. Nisam mogao vjerovati što im se tamo najviše svidjelo. Činilo se da su zadivljeni veličinom zemlje, pristojnošću ljudi i - supermarketima Walmart. Kao netko tko se gotovo u potpunosti asimilirao s hrvatskim načinom života, slušao sam njihova iskustva misleći: TO vam se svidjelo? OK, država je velika, ali i pomalo dosadna. Sigurno, ljudi su pristojni. Ali jesu li vas pozvali kući i tjerali vas da ručate? Jesu li vam nešto poklonili? A Walmart? Pa, Walmart jest impresivan, ali ne nužno u dobrom smislu. Ti dućani su poput Velikih piramida potrošačkog kapitalizma: razmetni poduhvati, namijenjeni mistifikaciji nas u budućnosti. No unatoč tome, moram iskreno reći, oduševljen sam kad se nekome svidi moja domovina.

Iskustvo stranca može biti zabavno, no za domaćine ono može biti i neka vrsta potvrde da su pozitivni osjećaji koje gaje prema odakle-već-jesmo realni, vjerodostojni, čak univerzalni. Takvo iskustvo govori nam da postoji ono nešto što se voli u našoj domovini, a što je iznad same čežnje za njom. Vjerojatno postoji neka univerzalna vrijednost za svako mjesto, svagdje na svijetu. Moramo samo dobiti priliku da se tamo uputimo i sami je otkrijemo.


________________________________________________________________________________

Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju ovog bloga.

Saznajte više o američkom programu razmjene studenata novinarstva slušajući moj radijski prilog u subotu, 12. travnja, u HRT-ovom Weekend Magazinu Glasa Hrvatske nakon Croatia Today u 18.15 CET.

Ocijeni članak