Gnocchi con miracolo vs. H2

Nekako ne vjerujem previše onima koji tvrde da se ne uspoređuju s drugima. Bar ne onima koji nisu budistički svećenici koji sustavno gase jednu po jednu svoju želju a mantrama i molitvama odvraćaju ego od paljenja starih.

Pogotovo ne muškarcima na Balkanu koji uspoređuju njokiće još u pješčaniku a to kasnije preraste u uspoređivanje automobila, duljine nogu tajnica, glasnoće prdeža i dubine podrigivanja, broja stada progutane janjetine i bačvi konzumiranog alkohola... na državni trošak ako je to moguće.

Ne znam opet s kime se to uspoređuju hrvatski inovatori. Psihološka istraživanja pokazala su da su ispitanici koji su se služili uspoređivanjem bili brži u kritičkim procjenama (bez kojih nema procjenjivanja uspješnosti i poboljšanja) i imali više prostora za obrađivanje dodatnih zadataka. Za uspoređivanje s druge strane treba malo samopouzdanja kojeg nije dobro imati ni premalo ni previše.

Meni se dogodilo da sam sreo više naših inovatora koji su imali pretjerana nerealna očekivanja i u tome nisam usamljen. Imam iskustva u komercijalizaciji hrvatskih inovacija i na skali od 10 kad se te inovacije ponude nekome na međunarodnu procjenu one dobivaju trojku, rekao mi je prije par godina jedan stručnjak, a posebno se pazite onih koji pronalaze nepoznate energije, žive u nekretninama vrijednim stotinjak tisuća eura ali trebaju tuđih sto tisuća za inovaciju koja navodno vrijedi milijune no kad i počnu s prototipom uvijek im nedostaje samo još jedan vijak i nešto dodatnih, tuđih novaca, a izum nikada ne profunkcionira.


Miracolo

Iz onog Eko u naslovu emisije koju uređujem vjerojatno neki od inovatora procjenjuju kako je to nešto alternativno, što ne robuje zakonima fizike pa misle kako mi neće trebati objasniti matematički gdje se to stvara zelena, neograničena energija koja će riješiti sve svjetske probleme. Ti inovatori dožive milost tanke zrake inspiracije i muze koja u njihovoj glavi snese sjajnu ideju koja će im priskrbiti mjedene spomenike za života, Nobela, kave, fotke i tapšanja predsjednikâ.

I to onda zvuči ovako (približni transkript nedavnog poziva na moj službeni telefon):
Inovator: Halo jel to Eko udruga?
Eko zona: Ne, to je HTV.
I.: Ja imam poslovni prijedlog...
EZ: Koliko vam fali, 100 hiljada eura?
I: Ne, ja sam skroman, treba mi samo garaža, tako oko 30 kvadrata i nešto novaca, do 'iljadu eura.
EZ: Dobro a otkud vi zovete?
I: S Paga. Zva san ja i onog… Karamark,  a prije Kosorku, a i ministra, kako se ono zove… Aj… Aj…Ajdaša...
EZ: Da nije Ajduk?
I: He-he,  nije…nego jeste l' vi za to?
EZ: Nemam ja ni hiljadu eura. Ali možda da nazovete Tehničku školu u Zadru i njima to ispričate ili nacrtate...
I: Ne znan ja crtat…ali to bi vam rišilo energiju za cili svit.
EZ: Vi ste nacionalno blago, trebalo bi vas zaštiti zakonom i naplaćivati ulaznice…
I: Hi-hi… znate da su mi već rekli neki moji prijatelji.
EZ: Evo vama broj HDZ-a, Ministarstva prometa i Tehničke škole pa zovite, šteta je da ta vaša ideja propadne.


Heureka u ogledalu

Nekako me ne čudi da se Pažanin pouzdaje u političare. Većina su populisti i neće reći biraču tko je zapravo jer živimo u sustavu bez jasno određenih mjerila vrijednosti gdje se lakše skrivaju lažne diplome, bezobrazne provizije, izostanak vlastitog znanja, kompetencija i odlučnosti. Što je veliki problem svih novih stranaka i dobronamjernih inicijativa.

Ovog inovatora nisam ni pitao ima li matematički izračun svoje inovacije. S time su imali problem i drugi koji su mi se javljali s konceptima vjetroelektrane koja je zamišljena kao kocka sa stranicom od 100 metara ili gravitacijskog stroja za proizvodnju neizmjerne energije (perpetuum mobile). Svi oni sanjaju da su novi Tesle ali zaboravljaju da je on ipak studirao tehničke znanosti u Gracu i tehniku u Pragu a poslije služio Edisonu. Najgori su oni koji su potrošili odviše vremena i novca da bi mogli priznati da su u krivu i tu sliče političarima koji su potrošili odviše vremena ali uvijek moljakaju bar još jedan mandat i pritom nezrelo za svoje greške okrivljuju druge.

Vrijeđaju se inovatori i političari kad ih inženjeri isprepadaju s nezgodnim pitanjima. A o svim inženjerima svijeta ti naši inovatori gruntaju: Ako im se kao nama i smiluje zraka čudesnog nadahnuća, svjetski centri moći će zaključati njihov inženjerski projekt u sef i baciti ga na neku od 15 lokacija u Atlantiku gdje su već bacili 220.000 bačvi radioaktivnog otpada 60-tih (od čega 28 tisuća u La Mancheu na 100 metara dubine). I tu su opet slični nekim političarima po nerealnom osjećaju vlastite vrijednosti. Uvjerenje u svoju jedinstvenost sprečava ih da se uspoređuju s drugima/obrazovanima što opet onemogućuje realnu samoprocjenu/napredak koji su zamijenjeni ulizivanjem prijatelja.


Na čemu se radi

Pa dobro što onda rade ti ozbiljni kritični inženjeri i znanstvenici, koji ne vjeruju u nemjerljivu nepoznatu energiju, osim što su na jaslama i rade probleme ministrima financija prilikom rezanja proračuna? Oni prije svega upozoravaju kako svijet ide k Šejtanu, Sotoni paklenoj zbog porasta globalne temperature i preko Ujedinjenih naroda pozivaju naftnu i plinsku industriju da drastično iskorači prema čišćoj budućnosti u kojoj će novim tehnologijama biti smanjena emisija ugljičnog dioksida ili da se suoči s rizikom da tri četvrtine rezervi fosilnih goriva ostane pod zemljom kao jedini način da se zaustavi globalno zagrijavanje.

Čuste li, ministre Vrdoljače, tu poruku, znate li što je niskougljična ekonomija u kojoj će kako kaže ravnatelj Instituta Hrvoje Požar dr. Goran Granić biti sve manje sagorijevanja fosilnih goriva već će se oporezivati svaki gram ispuštenog ugljičnog dioksida, veći dio domaćinstava prijeći na električnu energiju, a promet također elektrificirati i/ili koristiti vodik?  Za to zna ravnatelj Europske agencije za okoliš Dr. Hans Bruyninckx koji je nedavno u razgovoru za Eko zonu upozorio da se danas donose političke odluke koje vode u smjeru niskougljične ekonomije 2050. godine (komu da to on kaže u zemlji gdje nema niti jedne strategije za razdoblje dulje od nekoliko godina?).

Za to znaju i znanstvenici poput profesora Frane Barbira sa splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. On proučava kako produljiti rok trajanja gorivih članaka a time i povećati njihovu isplativost (to je onaj dio u vozilu na vodik gdje se bez sagorijevanja iz H2 proizvodi električna energija kojom se pokreće automobil koji emitira samo čistu vodu kao nusprodukt). No i Barbir se afirmirao kao Đikić, Soljančić i mnogi drugi u inozemstvu a ne u selu zvanom Hrvatska jer je napisao sveučilišni udžbenik na engleskom o gorivim ćelijama (redovito gostuje kao predavač u SAD-u) koji je ubrzo preveden na kineski, korejski i perzijski... Zna Barbir vrlo dobro da bi se strani turisti u našim turističkim mjestima umjesto u smrdljivim i bučnim vlakićima na dizel (prerađeni traktori) radije vozili u bešumnim turističkim vozilima na vodik i to će uskoro ostvariti bar kao pilot-projekt.

Zna on da je Njemačka energetska agencija nedavno objavila brošuru o tomu koliko je daleko odmakla tehnologija spremanja viškova energije iz obnovljivih izvora pretvorbom u vodik.  I upravo u toj brošuri vidi se kako je smislen Barbirov rad na dijelu složene slagalice niskougljične energetike. Budući proizvodnja električne energije bez direktnih emisija stakleničkih plinova iz vjetroelektrana i solarki ne odgovara uvijek potrošnji, bitno je strateški osmisliti kako tu energiju jeftino i učinkovito spremiti jer se kreće u smjeru energetskih sustava sa 100% obnovljivim izvorima. (Fotka PTG1).

Do 2% vodika, koji se dobiva elektrolizom iz vode (učinkovitost je tog procesa podignuta do 82% a cijena je pala ispod 1500 eura po kilowatu snage uređaja), može se utiskivati u postojeću plinsku mrežu. Radi se i na isplativim metodama proizvodnje metana (CH4) iz vodika (H2) i ugljičnog dioksida (CO2). Dakle vodik se može upotrebljavati direktno u industriji, u vozilima ili kao sirovina za metan opet za vozila, proizvodnju električne energije ili grijanje tople vode i grijanje u toplanama.

U Njemačkoj postoji već 20 istraživačkih i pilot postrojenja za uplinjavanje energije. Jedan je od ključnih kriterija isplativosti blizina vjetroelektrana i solarki (manji gubici i troškovi u prijenosu energije) i bioplinara (8700 njemačkih bioplinara može dati ugljični dioksid za proizvodnju metana) (fotka PTG2) te s druge strane blizina potrošača vodika i metana.


Slično se sličnim spoznaje

I dobro već čujem prigovore: mi se ne možemo uspoređivati s Njemačkom! Opet i psihološka istraživanja kažu da se precizniji podaci o sebi dobivaju usporedbom s osobama koje su nam sličnije. Ok, hoćemo li se uspoređivati sa Slovenijom i Srbijom? I oni razmišljaju o pohranjivanju energije iz obnovljivih izvora kao i HEP u jezera reverzibilnih elektrana (RHE spremanje energije pumpanjem u jezero).

Važnost RHE očituje se u mogućnosti 'spremanja' (akumuliranja) viška električne energije proizvedene iz klasičnih elektrana na fosilna goriva (ugljen) i  nuklearnih elektrana, a u posljednje vrijeme i energije proizvedene iz vjetroelektrana, piše mi glasnogovornica HEP-a Mirela Klanac, ovo posljednje je aktualno zbog zakonske regulative koja jamči otkup cjelokupno proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora energije, s obzirom na volatilnost proizvodnje električne energije iz navedenih izvora (vjetar, sunce), kao i nizak konzum tijekom noći (nedostatak industrijskih potrošača) što je karakteristično za Republiku Hrvatsku, RHE zapravo služe kao velike baterije s čistim, sigurnim i profitabilnim kilowatsatom.

No dok mi imamo samo jednu jugoslavensku reverzibilnu hidroelektranu RHE Velebit (o planovima za nove nisam dobio odgovor) Slovenci imaju RHE Avče a RHE Kozjak na rijeci Dravi i Požarje na Savi su im u visokom stupnju razvoja projekta. Elektroenergetski sistem Srbije raspolaže reverzibilnom hidroelektranom Bajina Bašta, koja je izgrađena u sastavu hidroelektrane istog imena koja je više od 4 puta jača od RHE Velebit. Među prioritetnim projektima su im izgradnja reverzibilne hidroelektrane Bistrica slične snage, a u planovima je i reverzibilna HE Đerdap 3, koja bi bila sagrađena u tri faze s četiri agregata snage po 600 megawata (sedam puta više od hrvatskog udjela u nuklearki Krško).

Nama je za utjehu da imamo inovacije dva znanstvenika, dr. sc. Zvonimira Glasnovića i dr.sc. Juru Margeta, koji su objavili 15 radova u stranim časopisima (radovi imaju međunarodne reakcije i citiranja) najviše razine o reverzibilnim hidroelektranama. No te će ideje netko drugi ostvariti izvan Hrvatske. Za to kod nas nedostaje niskougljična strategija a većina naših političara je nesposobna razmišljati izvan granica ovog i samo još jednog mandata.

Njokići u skladu s vremenom misle samo o svojoj slavi i genijalnosti kako bi se spasili od istine svojeg duhovnog siromaštva, neznanja i ograničenosti dok pravi znalci polako grade dio slagalice nečijeg tuđeg niskougljičnog društva. Njokići će poslije sudjelovati u prodaji te niskougljične tehnologije zamotane u neku europsku direktivu zemlji iz koje potiče dio te slagalice.

Ocijeni članak