Klepetan i Malena

Vratio se Klepetan! Već 12 godina zaredom ta vijest, negdje oko početka proljeća, izmami jedan veliki kolektivni osmijeh hrvatskoj javnosti. Ljubav prema Malenoj, čežnja prema zajedničkom domu, glavni su Klepetanovi motivi za povratak na uvijek isto mjesto.


Ove godine me Klepetanov put podsjetio na životne priče pripadnika hrvatske dijaspore. Općepoznato je da van Hrvatske živi gotovo isti broj Hrvata koliko ih je u državi. Jedna od glavnih karakteristika velikog dijela pripadnika te dijaspore je ponos na porijeklo i čežnja za Hrvatskom. Bez obzira na to jesu li oni ili čak njihovi preci ikad posjetili ovu zemlju, poznaju li jezik i imaju li ovdje uopće još obitelj.


Mnogo njih se tako odluči i na prevaljivanje dužeg ili kraćeg puta, ovisno o tome kamo ih je život odveo, na posjet zemlji iz koje potiču. Neki dođu svake godine, neki rjeđe, a neki samo jednom. Ali poput našeg Klepetana automatski ih navigira ljubav.


Kao netko tko je neko vrijeme živio vani, mogu reći da je zaista poseban osjećaj vratiti se među „svoje“. Ljudi su topliji, opušteniji i ljubazniji, hrana je ukusnija, svaki kutak zemlje je predivan. No, to idilično stanje opada razmjerno danima koje provodite u Hrvatskoj. Još uvijek stoje pozitivne strane ovdašnjeg života, ali isto tako počnete primijećivati i nedostatke. Počnete stvari uspoređivati sa stanjem kakvo je u zemlji u kojoj živite. Nije to nikakav prigovor već sasvim prirodna pojava, bilo bi čudno da je drukčije.


Kada onda ti isti iseljenici pokušaju nešto promijeniti, pridonijeti razvitku Hrvatske ili pak požele ojačati hrvatski identitet u zemljama u kojima žive, često ovdje naiđu na zid. O razmjerima potencijalne suradnje između dijaspore i matice slušamo godinama. No, nikako da se ti potencijali u potpunosti ostvare, uvijek postoje neke prepreke. Unatoč svemu, dijaspora spada u najveće investitore u Hrvatsku. Tu činjenicu ne možemo i ne smijemo ignorirati.


S druge strane se ponekad čini da naši iseljenici žele imati veći utjecaj nego što bi ga trebali imati. Jer teško je sagledati i razumjeti zbivanja u Hrvatskoj kad se ne nalazite na licu mjesta i ne sudjelujete u svakodnevici. Teško je u tom slučaju poznavati sve potrebe države i njezinih građana te imati najbolja rješenja. I nemoguće je proživljavati život i iskustva onih koji su u Hrvatskoj ako ste tisuće kilometara daleko.


Mislim da za naizgled kompliciranu vezu između Hrvatske i njezinog iseljeništva zapravo postoji jednostavan recept. Svaki put kad se vratite, poželite surađivati ili čak odlučite ostati, mi ćemo vas primiti otvorena srca. Ali trebamo se malo bolje naučiti voljeti na daljinu. Ako uspijeva Klepetanu i Malenoj, može i nama ljudima.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -


Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga.

Ocijeni članak