Bankrotom do novog početka?

Tjedan je počeo svijetlom najavom: Vlada predstečajnim nagodbama i uvođenjem instituta osobnog stečaja želi aktivnije pomoći prezaduženim građanima. Hvalevrijedan potez, doduše pomalo zakašnjeli, ako uzmemo u obzir da je preko tristo tisuća računa hrvatskih građana blokirano zbog dugova u visini od 24,4 milijardi kuna.


Kako je zamjenik ministra financija Boris Lalovac objasnio u ovotjednom izdanju emisije Prvog programa Hrvatskog radija „Poslovni tjedan“, svi građani koji duguju do sto tisuća kuna, a njih je 268 tisuća, svoje bi dugove trebali riješiti kroz svojevrsnu predstečajnu nagodbu. To uključuje i otpis dugova. No treba naglasiti da se otpis odnosi samo na jedan dio, a ne ukupno dugovanje – što su pojedini mediji netočno objavili. Svi koji prelaze „čarobnu“ granicu ulazili bi u proces osobnog stečaja.


Očekivano, uslijed krivo prenesenih informacija, šala dana odmah je bilo pitanje – jesi li dužan manje od sto tisuća kuna? Neki su ove najave shvatili kao zeleno svjetlo za zaduživanje do određene granice, bez ikakvih posljedica. Naravno, istina je drukčija, kao što se može vidjeti i na primjeru Njemačke.


U Njemačkoj je institut osobnog stečaja uveden 1999. Glavni cilj bio je pomoći građanima da se u roku od najduže šest godina riješe svojih dugova i omogućiti im da krenu od nule. U prosjeku se na taj korak posljednjih godina odlučilo preko 100 tisuća građana čiji se dugovi kreću oko 30 tisuća eura. Čitav proces se, pojednostavljeno, odvija u tri faze.


Najprije dužnik uz pomoć ovlaštenog savjetnika u izvansudskom postupku pokušava s vjerovnicima dogovoriti plan otplate duga. Ako postupak ne uspije, dužnik ima mogućnost u roku od šest mjeseci predati zahtjev za pokretanjem osobnog stečaja. Sud ponovno pokušava izboriti nagodbu između dužnika i vjerovnika, ukoliko uopće postoje šanse za uspjehom. Ne uspije li ni sud u tome, otvara se postupak osobnog stečaja. I tu počinje dugačak i trnovit put do života bez dugova.


Jednom kad proglasite osobni stečaj, prvo se prodaje sva imovina koja se može unovčiti, a da se pri tome ne ugrožava egzistencija dužnika. Tim iznosom odmah se otplaćuje dio dugova. Nadalje, u periodu od šest godina – tzv. „periodu dobrog ponašanja“ – skrbniku morate omogućiti kompletan uvid u svoje financije te kontrolu nad istom. Prema visini primanja određuje se koliki dio je nužno potreban za život, ostatak se prosljeđuje skrbniku koji taj iznos raspodjeljuje vjerovnicima. Promjena radnog mjesta i mjesta stanovanja, promjena visine plaće, primanja u obliku nasljedstva i sl. – sve se mora prijaviti, cilj je vratiti što veći dio duga. Ako se kroz šest godina držite svih pravila, ostatak dugova se nakon isteka tog vremenskog razdoblja otpisuje.


Uz sve moguće nedostatke, najavljene Vladine mjere zasigurno će dati rezultate i osim financijskog olakšat će psihičko breme svih onih koji su došli pred zid i jednostavno ne znaju kako dalje.  No, istovremeno treba raditi na prevenciji takvih životnih situacija. Jer dok mnogo faktora koji su izvan naše kontrole, poput nezaposlenost i bolesti, dovedu do zaduženosti, razloge možemo naći i u financijskoj nepismenosti građana. Dakako, ne bi škodila ni promjena u načinu poslovanja onih koji naivnijeg i financijski neosvještenog građanina praktički guraju sve bliže rubu litice... A i preko njega.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga.

Ocijeni članak