Gospodična vs. Fräulein

Gospodična, regionalizam za riječ gospođica, odnosno uobičajeno oslovljavanje mlađih ženskih neudanih osoba. I jedna od rijetkih riječi u hrvatskom jeziku od kojih mi se diže kosa na glavi. U velikoj većini slučajeva, kadgod bi me netko nazvao gospodičnom bilo bi to s posebnim tonom - posprdno, omalovažavajuće, sarkastično, prijekorno. I baš me neki dan na tu moju averziju podsjetio jedan vozač autobusa.

Njemačka inačica za gospodičnu (odnosno gospođicu), riječ Fräulein, već je odavno izašla iz upotrebe. Prema definiciji najznačajnijeg njemačkog jednojezičnog rječnika Dudena sve ženske osobe, neovisno o starosti, bračnom statusu i zanimanju, trebale bi se uvijek oslovljavati sa Frau (gospođa). Fräulein se koristi samo ukoliko osoba koju oslovljavamo to sama zatraži. Po mom iskustvu, spada još uvijek u svakodnevni vokabular starijih osoba, a koristi se i u situacijama u kojim se dotičnu osobu želi nagrditi, našaliti se s njom i sl. U službenim kontekstima nema mjesta za tu riječ.

Krajem 19., odnosno početkom 20. stoljeća, vrijedila su drukčija pravila. S Fräulein su se prvotno oslovljavale samo zaposlene žene, a u to doba su se samo neudane žene mogle zapošljavati. Zanimljivo, do 1919. godine su jedino neudane žene mogle postati učiteljice – i tako se razvio stereotip Fräulein Lehrerin, gospođice učiteljice. Možete je pronaći u romanu (ili crtiću) kojeg se sigurno sjećate iz djetinjstva – Heidi.

Iako su ta pravila s vremenom gubila na strogoći, Fräulein je kroz nekoliko desetljeća bio standardno jezični i pristojan naziv za neudanu ženu. 1950-ih godina tadašnji ministar unutarnjih poslova Gerhard Schröder (demokršćanski političar, ne treba ga zamijeniti s imenjakom socijaldemokratom i nekadašnjim kancelarom) naložio je da se u službenoj komunikaciji sve žene nazivaju gospođama ukoliko one to preferiraju. Među ostalim argumentima naveo je i da to nije titula koje se mora ili može dodjeljivati na temelju udaje. 1972. nastupila je odredba koja je naložila da se u duhu izjednačavanja prava muškaraca i žena termin Fräulein u službenoj komunikaciji više ne smije koristiti, budući da se kod muškaraca ta razlika nikad nije radila. Od tada nadalje sve odrasle žene morale su se oslovljavati s Frau. U Istočnoj Njemačkoj Fräulein se pak zadržala do kraja postojanja te države.

U hrvatskom jeziku još uvijek na temelju starosti i bračnog statusa žene dijelimo na gospođe i gospođice, nikakvi drugi kriteriji ne uzimaju se u obzir. Nije hrvatski iznimka, spada u pravilo – tako je u engleskom, francuskom, španjolskom, nizozemskom, švedskom itd. Iako ne uviđam zašto je ta podjela potrebna – razloge vidi gore – protiv toga se u Hrvatskoj ne može i ne želi. Jer ako je ta podjela potrebna, zašto razliku ne radimo i u drugim sferama života, primjerice kad je riječ o nazivima poslova, zakonima, službenoj korespondenciji? Zašto je muški oblik norma? Da ne duljim, više o tim pitanjima možete pročitati u knjizi simptomatičnog naziva Kad student zatrudni.

Jer ono što mene najviše smeta čak nisu gospođe i gospođice nego ta gospodična koje se ušuljala među njih. Po mom mišljenju i osjećaju pravi je hrvatski pandan suvremeno shvaćenom njemačkom Fräulein. Ima i u hrvatskom svog partnera. Onako kako shvaćamo riječ gospodičić, upravo tako ja doživljavam gospodičnu. Zato sljedeći put lijepo molim gospodina vozača ZET-ovog autobusa da me barem nazove gospođicom.


Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima - upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga.

Ocijeni članak