Sukob interesa za pod bor

Napokon sam u sukobu interesa. To mi je najdraži božićni poklon. Na božićnoj fešti IDS-a, gradonačelnik se požalio na moje nedopustivu poziciju, jer radim priloge o Muzilu, i istodobno sam u braku s građanskim aktivistom. Sukob je ponešto nategnut, ali odnekud čovjek mora početi. Kako bi danas-sutra dogurao do zloporabe položaja i ovlasti. Neću valjda dočekati starost živeći od plaće, u nekoj straćari od staračkog doma, s pijavicama kao jedinim platežno raspoloživim medikamentima, s pomoću kojih mi liječe reumu i kardiovaskularne bolesti mjesečnim puštanjem krvi.

Svako malo odlazim u različite rječnike i online izvore pogledati definiciju sukoba interesa, i, ako se u njoj ne prepoznam, u sebi omalovažavam autora, ili izvor. Wikipedija, na primjer, definira sukob interesa kao djelovanje koji se pogoduje sebi, ili sebi bliskim osobama, a nauštrb javnosti. Ovo objašnjenje relativizira i umanjuje moju novu poziciju, taj teškom mukom stečeni interesni sukob, i gura me pravo u  gore navedenih beskralježnjaka, te u substandarni smještaj.

Sukob interesa darovao mi je pulski gradonačelnik, Boris Miletić. Što mi je posebno važno, jer u Puli živim, i spadam u zaljubljenike u taj grad. Stoga mi se čini prirodnom da se upravo tu pojavio netko tko će me uzeti dovoljno ozbiljno da me smjesti, ako ne u dvjesto obitelji, onda barem u odabranu skupinu koja si može priuštiti i sukob, i interes.

Boris Miletić smjestio je moj sukob interesa u moj brak. On nije bračni terapeut, niti terapeut uopće, već, unatoč čestim zlobnim primjedbama o neekonomičnim cijenama pulskih obilaznica i rotora, na pulskom je sveučilištu diplomirao  ekonomiju. No, kao što vulkanizeri nisu namijenjeni istraživanju erupcija Etne, tako ni ekonomisti nisu nužno usmjereni na ekonomiziranje, iliti škrtarenje. Mogu imati neke druge neočekivane vrline.

Tako je Boris Miletić napipao jedan iznimno privatan problem: moj muž i ja o mnogim stvarima mislimo slično. Recimo, o pitanjima javnog interesa. Moje zanimanje za javni interes je još koliko-toliko razumljivo, jer radim na javnoj televiziji. U slučaju pak mojeg muža, ima pravo Miletić, potpuno je neobjašnjivo, a u nekim trenucima i neoprostivo. Ako ja mislim da zeleni poluotok Muzil ne treba pretvoriti u golf igralište, zašto i on misli navlas isto? Mora li uvijek biti papskiji od pape? Kada je proglašen počasnim građaninom Sarajeva, jer je brinuo o ratnim izbjeglicama i objavljivao knjige bosanskih pisaca, već sam znala i bez Miletića kako smo u sukobu interesa, jer ja sam u Sarajevu završila Prvu gimnaziju, a on mi je na tako arogantan način dao do znanja da u tom gradu uopće nije morao živjeti, niti jednog dana biti njegov građanin, nego odmah, ni pet, ni šest – počasni građanin.

Kada je 2010. u Süddeutsche Zeitungu proglašen jednim od šest mirotvoraca godine, intervjuirali su ga na sve strane. Prije toga nije, kao ja, morao odlaziti na snimanja deložacija romskih obitelji, i neromskih obitelji koje nisu deložirane ali im je isključena struja, svađati se s urednicima, i uopće mrdnuti prstom. Sve je to proizveo otmjeno sjedeći na svojoj zelenoj stolici „Spinalis“, potpuno uspravno kao što pravila dobrog držanja nalažu, i tipkajući na laptopu, dok istodobno kuha grah varivo na minimalnom intenzitetu vatre.

Boris Miletić, pulski gradonačelnik i po svemu sudeći moj tajni saveznik. Prvi je imao hrabrosti izgovoriti kako je jedan samarićanin previše u ovo stanu. Na božićnom domjenku IDS-a, mojoj je kolegici iz redakciji otvoreno predbacio da si HRT previše dopušta, te da ne može istodobno moj muž biti član građanske inicijative „Volim Pulu“, a ja raditi reportaže o navedenoj inicijativi. Te da sam ja zbog toga u početku teksta navedenom sukobu interesa. Jer je logično da ako gospodin muž izvolijeva voljeti Pulu, ja prema tom gradu imam gajiti barem umjereno negativne emocije.

Miletić ne samo da je moj saveznik, on ima potpuno pravo. Jer moj je muž tjednima bio odsutan iz kuće stoga što je sjedio na Danteovom trgu, u prostoru koji su okupirali mladi arhitekti i pokretači inicijative, a ja sam svakih sat vremena telefonirala kako bih doznala misli li se u dogledno vrijeme vratiti kući. Već smo bili na rubu sukoba. Ali, njegov javni interes je bio nezajažljiv, jednako kao u vrijeme kada su mu godine 2000. u Njemačkoj dodijelili nagradu „Herman Kesten“, za iznimno potpomaganje prognanih pisaca. Što bi za mene bilo još donekle podnošljivo, da isto priznaje pet godina ranije nije dobio Gunter Grass.

No, napokon je bračna istina pukla na nesretnom Muzilu, gdje je moj muž zagovarao vlastite interese, pokušavajući ih prodati pod opće. On je, naime, taj koji je htio da o sudbini Muzila odlučuju građani Pule, taj interes je isključivo njegov, jednako kao što je njegov sebični interes bio u pitanju kada je u kući po madracima smještao izbjegle sarajevske pisce. Istina, oni su imali interes da budu nekamo smješteni, ali istodobno se on za njih duboko interesirao, vodio ih raznim liječnicima, brinuo se za njihove dokumente, objavljivao im knjige.

Tako se Boris Miletić pokazao iznimno senzibilnim i uviđavnim čovjekom. Prepoznao je problem moje takoreći pješadijske novinarske individue. Pa je red, dakle, da i ja pokažem jednaku skrb za njegovu znatno markantniju karijeru. I da ga upozorim da oni PR stručnjaci, koje plaća u milijunima kuna, nemaju pojma što rade kada ga instruiraju da na javnim raspravama, na kojima je riječ o sudbini grada, treba građanima zabraniti da govore. Jer ova vječna zakerala poput mojeg muža nad nečim se takvim skandaliziraju, a onda cijela stvar lansiraju u svemirske visine, u područja u kojima prebiva Gunter Grass. Kao što i primjedbe na moj napokon zasluženi sukob interesa, izrečene kolegici iz redakcije, mogu biti banalno protumačene kao pokušaj da se diskreditira moja novinarska ništica iliti nula, što posljedično može izazvati više odjeka nego što moja cjelokupna pojava zavređuje.

Nakon što je ovako oštro startao s mojim brakom, nadam se da Boris Miletić neće izgubiti dah, i prokazati koji sukob interesa u IDS-u, stranci čiji je potpredsjednik, a na radost vlastite pomajke, koja je njezin istaknuti član. Jer, sasvim je moguće je da i u toj vrloj stranci također ima problematičnih brakova, bratsko-sestrinskih, i očevsko i majčinsko-sinovljenskih odnosa, koji bi mogli ugroziti jednu preko svake mjere opterećenu demokraciju kao što je ova naša kvartovska, pulska.

Ocijeni članak