Gdje je nestao Krampus?

Moja najljepša sjećanja na dio djetinjstva provedenog u Münchenu, glavnom gradu Bavarske, vezana su uz adventsko i božićno razdoblje.

Umjereno, ali magično okićen grad. Miris cimeta, klinčića i prženih badema na Christkindlmarktu, najfiniji medenjaci, kobasice u žemljama, prekrasan stakleni nakit za bor i ručno izrađene drvene igračke na štandovima.

Ipak, pri tome mi se posebno urezao u pamćenje dan svetog Nikole koji se obilježava 6. prosinca. Mislim da nam je svima poznata povezanost tog sveca s malim darovima u ulaštenim čizmicama. Večer prije ostavimo čizmicu uz prozor ili u hodniku... I mislim da ne moram dublje objašnjavati tu priču, već se mogu baciti na ono bitno.

Naime, u Bavarskoj sveti Nikola na svoj dan posjećuje osnovne škole. Djeci donosi male darove, a najčešće je riječ o orasima, mandarinama ili sličnom voću. Iako je sveti Nikola uvijek bio jako dobar prema mojim razrednim prijateljima i meni, ne pamtim njega kao glavni doživljaj tog dana, nego njegovog opasnog pratitelja – Krampusa.

Krampus crna lica, obučen u tamne halje, za sobom vuče lance, a na leđima nosi vreću. Ta vreća je namijenjena zločestoj djeci – ako niste dobri, Krampus će vas strpati u nju i odnijeti. Zastrašujući prizor, moram priznati čak i iz današnje odraslije perspektive. Ali tada sam samo znala da ne želim u tu vreću, dakle ne smijem biti zločesta. Lekcija naučena. Za darove je bilo mnogo lakše – valjalo je samo izrecitirati ili otpjevati kakvu pjesmicu. I svi bismo to uredno činili.

Kad sam se vratila u Hrvatsku, nisam se baš često susretala s Krampusom, iako on i u ovim krajevima prema starim običajima prati svetog Nikolu. Nije bilo ni njihovoga glamuroznog posjeta školi, nego bi Nikola svoj darak diskretno ostavio u čizmici. Najgora kazna kojoj se prekršitelj pravila poslušnosti može nadati jest šiba, i to u vrlo dražesnoj verziji – pozlaćena ili srebrne boje, k tomu ukrašena mašnicom.

Ususret ovogodišnjem danu svetog Nikole, a s obzirom na neke uvriježene oblike javnog ponašanja, korupcijske afere i neodgovorne modi operandije na svim razinama hrvatska društva, pitam se: ma gdje je nestao Krampus? Čini se da je zakazao u nekim krajevima Lijepe naše prije najmanje nekoliko desetljeća. A neki su možda šibu lijepe zlatne boje shvatili krivo – da treba biti od čistog zlata. Pa da još jednom službeno razjasnimo: ne treba njoj stremiti, loša djela se ne nagrađuju. Barem je tako rekao Krampus meni, jednom davno u jednoj bavarskoj školi.

 - - -- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga.

Ocijeni članak